Prvi izazov na putu prema uspjehu bio je definiranje “gdje smo sad?”. (i moj dodatak – pustiti “zašto” (je tako) i okrenuti se prema “kako” to riješiti ili “kako” možemo bolje)

Predstavljanje timova me podsjetilo na jednog od mojih bivših šefova koji se školovao i radio u Londonu. Znao je postaviti neko pitanje i očekivao je odgovor – da ili ne, a mi nikako nismo mogli dati tako kratak odgovor. Uvijek je bilo “da, ali” … ili “ne, jer”… ili nešto slično. On je na to nervozno odgovarao: “Ah taj vaš austrougarski i kompliciranje.” Nije mi bilo baš jasno i smetalo me što me ne želi saslušati do kraja.

Sada, dosta godina kasnije, bolje ga razumijem. I postavljam pitanja s rečenicom: “Nemoj mi objašnjavati – samo mi reci.” Sad znam da je svako naše objašnjavanje pokazivalo neprihvaćanje odgovora kojega dajemo. Kako bi riješili problem, moramo prihvatiti da ga imamo.

Neki od timova su krenuli s proširenom pričom: “Imamo ovo jer nismo stigli…” ili “Nemamo još ovo, ali planiramo ili uskoro ćemo imati još…”

Ponavljala sam pitanje: “Samo recite što imate sada – to je u ovom trenutku dovoljno.” I još ćemo vjerojatno dosta puta reći: “Nemojte se ispričavati niti pojašnjavati.”

Ali nije dosta reći nemojte se ispričavati. Potrebno je i pojasniti. I da – znam da pojašnjavam.

Ako na pitanje “Što imaš sada?” timovi krenu s odgovorom, npr. “Još nemamo gotovu aplikaciju”, to vrlo vjerojatno znači da smatraju da bi ju već trebali imati i povezano je s nekim osjećajem krivnje ili kašnjenja ili bilo kojom negativnom verzijom emocija. To se osjeti i to je prtljaga koja nije potrebna na ovom putovanju. Potrebne su slobodne ruke. Clean start. Što je bilo bilo je, što je tu je ili moderna inačica “Ko je jamio, jamio je.”

Da, baš tako.

Netko je već sakupio 20.000 followera, netko ima gotovu betu, netko već ima korisnike i netko je već dobio investiciju. Netko je već na Havajima. To je fakat.

Nije potrebno objašnjavati zašto je tako kako je. Potrebno je prihvatiti sadašnje stanje kao početnu točku i postaviti pitanje – “Kako možemo bolje, što učiniti da najbrže dođemo do korisnika, kako nabolje otkriti što točno naši korisnici žele?”

Mirno prihvaćanje stanja ili situacije daje nam slobodne ruke da ju izmijenimo. Prihvaćanje stanja ne znači da ga ne želimo promijeniti. Ne znači da ne želimo više ili da ne znamo da je moguće više. Prihvaćanje nam daje slobodne ruke da mijenjamo.

A puno posla je pred nama i trebaju nam slobodne ruke!