Prije nekoliko tjedana završio je naš 6 mjesečni boravak u ZIP-u. Jedno od najčešćih pitanja koje dobivam je “A zašto ste vi uopće tamo?”. Sasvim logično pitanje s obzirom da naša tvrtka Borealis ima svoj ured u kojem smo bili prije ZIP-a, pa ljudi zaključuju da nam ZIP-ov radni prostor ni ne treba. No također zbog tog pitanja imam dojam da velik broj ljudi ne shvaća sve benefite ZIP-a i ne vide širu sliku. Iz tog razloga pišem dojmove iz prve ruke kako nam je bilo u ZIP-u i na koje načine nam je period inkubacije tamo pomogao.

Posebni dani u ZIP-u

Co-working

Prije svega, nama je bio jako zanimljiv sam ZIP prostor. Već sam spomenuo da smo imali svoj ured u kojem smo do tada boravili, no ZIP-ov prostor nam se ipak činio primamljivijim. U našem uredu smo bili samo Tvrtko i ja, sami i izolirani od kontakta sa ljudima koji nisu u direktnom doticaju sa projektom.

Najbitnija prednost ZIP co-working prostora po meni su sami ljudi. Biti okružen sa hrpom pametnih i nevjerojatno motiviranih osoba je odlično i poticajno okruženje za rad. Kada netko drugi bude uspješan, ovdje nema ljubomore. Ljudi se vesele jedni zbog drugih i podržavaju se, a mene osobno tuđi uspjesi više nego išta motiviraju i “nabrijavaju” da još jače guram svoj projekt.

Kada npr. radim od kuće puno sam manje motiviran, jer sam izoliran od ovakvih stvari. S druge strane kada treba donijeti neku odluku uvijek se mogu s nekim konzultirati i dobiti drugo mišljenje. Više nego jednom upravo ovo međusobno pomaganje nam je pomoglo da ne donesemo krivu odluku. Naravno, i sami uskačemo i pomažemo drugim timovima u područjima u kojima sebe smatramo kompetentnima.

Uz to sve atmosfera je maksimalno opuštena i ekipa je uglavnom zafrkantski raspoložena pa su se tako s vremenom rodile i brojne interne zezancije :).

Osim vrhunske ekipe odlično nam je i što je prostor čist, lijep, dovoljno velik i opremljen. Imamo veliku sobu za sastanke koja se dijeli s drugim timovima, opremljenu kuhinju, projektore, LCD televizor i 100 Mbitni Internet. Sami ne moramo brinuti ni za čišćenje ureda jer postoji osoblje koje je za to plaćeno.

Također, dovesti klijenta na sastanak u ovakav veliki ured naspram našeg prijašnjeg malog ureda čini veliku razliku. Glavno pitanje koje ljudi imaju oko ovakvih co-working prostora je “može li si tamo išta raditi, ili je prebučno?”. Moram priznati i mene je to u startu brinulo. Pošto se ja prvenstveno bavim programiranjem važno mi je da imam dovoljno mira i koncentracije dok radim - uz toliko ljudi i dinamike postojala je birga hoće li taj mir biti narušen. U praksi se ovo nije pokazalo prevelikim problemom, no mislim da je to individualna stvar i ne fukncionira svatko kao ja. Uglavnom mogu raditi i sa drugima u prostoriji. U samim radnim prostorijama poštuje se neki nepisani bonton pa ljudi ne pričaju glasno ili izađu van iz prostorije da bi telefonirali i razgovarali. Također ako netko ima slušalice nepisano pravilo je da to znači da ga ne ometaš. Tako da ako mi treba potpuni mir bez da me netko gnjavi, stavim slušalice. Također postoji i van radnih prostorija jedan potpuno izolirani radni stol kada se netko hoće na kratko preseliti - ipak, taj stol je 90% vremena slobodan i malo tko ga koristi.

Mentorska mreža i medijska pozornost

No co-working prostor je samo jedan dio benefita koje smo u proteklih šest mjeseci dobili. Osim prostora nama su se ključnim pokazali i medijska pozornost koju ZIP dobiva, te velika mentorska mreža. Kod ovih stvari je ključno da će one timovima donijeti benefite samo ako se sami dovoljno trude. Treba biti proaktivan, stvari uzimati u svoje ruke i ponekad se malo i nametati - ali naravno nikada ne prelaziti granice dobrog ukusa.

Mi smo u početku manje gnjavili, no kasnije smo počeli sve više komunicirati sa fantastičnim ljudima iz mentorske mreže ZIP-a i samim ZIP founderima. Oni su se svi pokazali maksimalno nesebični i zbilja su nam pomogli kako god su mogli, a zauzvrat nisu ništa tražili. To su najčešće bili savjeti oko nekakvih poslovnih odluka i povezivanje sa ljudima u tvrtkama do kojih smo htjeli doći. Tako danas poslovno surađujemo sa nekoliko najvećih stranica za grupnu kupovinu u regiji, 2 najveća telekoma u Hrvatskoj i vodećim bankama u regiji - više-manje sve redom zahvaljujući kontaktima iz ZIP-a. Da smo bez ovih kontakta bilo kojoj od ovih tvrtki prije ZIP-a samostalno pristupili, vjerojatno bismo naišli na zatvorena vrata.

Zahvaljujući preporukama ZIP mentora ove tvrtke su nas od samog starta shvatile vrlo ozbiljno. Osim preporuka mentora ključnu je ulogu igrala i medijska prepoznatljivost. Novinarima je dosadilo pisati crne i negativne vijesti, iz tog razloga ZIP plijeni veliku pažnju medija koji o njemu pišu jako pozitivno. Svi vole priče o “mladim, pametnim i uspješnim ljudima koji su uspjeli iz Hrvatske unatoč svim preprekama”. Zahvaljujući toj medijskoj pažnji i mi smo bili više puta tema brojnih novinskih članaka i TV priloga. To nas je na kraju dovelo do toga da su nam se klijenti počeli sami javljati jer su preko medija čuli za nas. Kod nekih drugih klijenata nam se pak događala situacija da bi došli na prvi sastanak i krenuli se predstavljati a oni bi rekli “Ma ne morate, znamo mi sve o vama s TV-a i čini nam se odlično.”

Zaključak

Moram priznati da mi je ovih 6 mjeseci jako brzo prošlo. Sad kad smo postali ZIP Alumniji odlučili smo i nakon perioda inkubacije još koji mjesec ostati u ZIP-u jer nam je ponuđen boravak u prostoru po subvencioniranoj cijeni. Ono što moram svakako naglasiti jer kruže razne glasine - sve što smo u ovih 6 mjeseci od ZIP-a dobili bilo je potpuno besplatno. Dakle nismo im ništa platili, niti su nam uzeli postotak u tvrtci. Osnivači ZIP-a i ljudi okruženi oko njega to rade na dobrovoljnoj bazi radi promicanja poduzetničke kulture u Hrvatskoj i to financiraju zahvaljujući sponzorima, ali ponekad i iz svojih džepova i na tome im se stvarno divim i skidam kapu.

Imao sam prilike surađivati sa ljudima u inozemstvu i vani ćete rijetko gdje naići na ovakvu praksu. Ovdje su nas ljudi povezivali sa poslovnim kontaktima i nisu tražili ništa zauzvrat - vani bi ljudi tražili postotak od sklopljenog posla. To je po meni sasvim u redu i ne mislim da je loše - mi ćemo na kraju i nešto zaraditi zahvaljujući njihovom kontaktu, pa zašto ne bismo onda i podijelili sa njima kada su nam pomogli. No stvarno me veseli što ljudi kod nas pokazuju ovakvu nesebičnost i želju za pomaganjem i suradnjom.