ZIPZagrebački Inkubator Poduzetništva

ZIP 101 serijal, koji smo zamislili kao malu školu startupa, otvaramo sa jednim kratkim, pomalo filozofskim ogledom o samom pojmu startupa. Taj anglizam već se udomaćio u našem svakodnevnom govoru, ali koliko ga uistinu dobro razumijemo? Mnogi upućeni stručnjaci, kako moderni tech gurui tako i iskusni eksperti u područjima biznisa i menadžmenta, bave se ovom aktualnom temom i pokušavaju dati odgovore na brojna pitanja koja se nameću. Međutim, vrlo je složeno definirati nešto nestabilno kao što je startup. Što je to što dijeli startupe od svih ostalih vrsta i podvrsta novih poduzeća koja kreću u tržišnu bitku?

Prema Ericu Riesu, startupom se smatra organizacija ljudi koji stvaraju novi proizvod ili uslugu u uvjetima ekstremne neizvjesnosti. IT startupi, danas vjerojatno najbrojniji, bave se razvojem proizvoda koji se "isporučuju" i konzumiraju u virtualnom svijetu. Tu zapravo leži izvor te misteriozne i neuhvatljive neizvjesnosti o kojoj svi pričaju, barem kada govorimo o informatičkim startupima. Virtualna realnost ruši ustaljena pravila ponašanja i otvara novu dimenziju slobode za korisnike, pružajući im nebrojene mogućnosti izbora i prilagodbe. U ovim modernim vremenima ne treba zanemariti ni usku isprepletenost novih tehnologija sa stvarnim životom, ali moramo se držati unutar word counta. Ono što želimo reći je da u tim neistraženim digitalnim bespućima, koja su uz to još i međuovisna sa real life situacijama, svaku novu ideju i koncept treba testirati iznova, od nule, i to kroz interakciju korisnika sa stvarnim proizvodom.

Pored sposobnosti privući kritičnu masu korisnika, startup jednako tako mora uspostaviti uspješan i održiv business model, a u opisanim uvjetima pokretanja posla to nije laka zadaća. Brojni aspekti poslovanja svakog novog startupa redom su veliki upitnici, posebno oni vezani uz prihode. Tko su korisnici? Gdje je tržište? Koji kanal prodaje koristiti? Koji dio usluge naplaćivati, a koji ostaviti besplatan? Osnivač tu obično ima neke početne zamisli, ali kod mladih startupa sve su ove stvari podložne velikim varijacijama i oscilacijama tijekom vremena.

Ipak, treba naglasiti da u usporedbi sa već potvrđenim "sigurnijim" poslovnim projektima sa predvidivim i ograničenim povratom na investiciju, poput autopraonice na prometnom raskrižju, fensi frizerskog salona za poznate ili pekare pokraj popularne gimnazije, startupi koji se bore za opstanak u turbulentnom okruženju uza sve izazove i rizike koje prihvaćaju sa sobom donose i potencijal izvanrednog prinosa. Sve je kod startupa izvanredno - ne postoji standardizirana metoda planiranja odnosno prognoze poslovnih rezultata, tako da se ne može raditi ni procjena rizika ulaganja u startupe, što je dosta dobro objašnjenje zašto se pretežno financiraju preko fondova rizičnog kapitala umjesto klasičnim zaduživanjem u banci. O financiranju startup projekata će biti još puno govora, budite sigurni :)

Zbog te silne neizvjesnosti prisutne na svim razinama, nije neobično da tijekom svog razvoja i rasta jedan startup prefokusira svoju core djelatnost i potpuno se odmakne od inicijalne ideje s kojom je začet, pa i nekoliko puta ako treba. U startup kuloarima taj se čin zove pivotiranje, a o vrstama i tipovima pivota ćemo se više raspisati nekom drugom prilikom.

Sve u svemu, vratimo li se na pitanje s početka, ako bi htjeli definirati startup koristeći samo jednu riječ, to bi bila promjena! Zato se ne možemo oteti dojmu da je Petar Preradović, jedan od najznačajnijih pjesnika hrvatskog preporoda, mislio upravo na startupe kada je rekao: "Stalna na tom svijetu samo mijena jest!" :D